Ime: Dobrica, prezime: nepoznato je bajka za odrasle.  Film priča priču o detetu koje je još kao beba napušteno od roditelja, i prati ga kako odrasta i kako se nosi sa lažima i manipulacijama svakodnevnog života sa čistim srcem i naivnošću koja prerasta u mudrost.  Stilski, estetika filma i način pripovedanja odražavaju istu iskrenost i otvorenost koju glavni karakter nosi u sebi kroz ceo film.  Odluka autora da napravi film koji se ni na jedan način ne uklapa u našu svakodnevnicu, niti u ono što se danas očekuje od filmova sa ovih prostora, bilo na zapadu bilo u regionu,  dovela je do jednog sasvim neočekivanog pristupa filmu, koji uvodi gledaoca u davno zaboravljen, ali sve relevantniji svet.  Svet koji je za mnoge od nas prestao da postoji, i ako sadrži sve što je u nama najbolje.

 

Deo šarma ovog filma proizilazi iz činjenice da glavni karakter u filmu tumači jedan od najomiljenijih glumaca sa ovih prostora—Slavko Štimac.  Slavko je počeo svoju karijeru u jedanaestoj godini života.  Njegov bogati filmski opus je pružio priliku autoru da uradi nešto što je prvi put urađeno u istoriji filma: da koristi isečke iz njegovih ranih filmova i da ih uklapa u novosnimljeni materijal kako bi se ilustrovao rani život glavnog junaka u filmu. Rezultat ovog zahvata je da gledaoci posmatraju kako Dobrica bukvalno odrasta pred njihovim očima.  Ovo daje filmu izuzetnu snagu i autentičnost, dok nas u isto vreme podseća na zlatne momente Jugoslovenskog filma.  Jer, dok je Slavko Štimac odrastao pred filmskim kamerama, veliki deo publike je odrastao zajedno sa njim.

 

U filmu se pojavljuju mnoga od najcenjenijih glumačkih imena u zemlji.  Uz Slavka Štimca, glumačku ekipu čine i Hana Selimović, Mirjana Joković, Bogdan Diklić, Helena Jakovljević, Renata Ulmanski, Miodrag Mrgud Radovanović, Milan Caci Mihailović, Vladica Milosavljević, Sergej Trifunović, Marko Baćović, Bojan Dimitrijević, Rada Đuričin, Branislav Lečić i prvi put na filmu, devojčica Helena Jakovljević.